Nora kula lutaka pdf

NORA: Da, da, zadugo, vidjet e. A sada doi da ti pokaem to sam sve kupila! I to jeftino! Pogledaj, novo odijelo za Ivara i k tome sablja. Ovo je konjic i truba za Boba. Ovo je lutkica i lutkina posteljica za Emmy. Sve je tako slatko, a znam, brzo e djeca sve pokvariti. A ovo su haljine i rupci za djevojke. Stara Ana Marija morala bi dobiti i vie.

Nego, kai mi, mala rasipnice, to si kupila sebi? NORA: Sebi? A nita i ne elim! Kai mi togod pametno to bi eljela. NORA: Ne, zaista ne znam NORA: igrajui se pucetom na njegovu kaputu i ne gledajui ga u oi : Ako bi ba htio da mi togod priuti, mogao bi mi Samo toliko koliko misli da ti ne treba; kasnije bih kupila togod sebi za taj novac.

Lijepo te molim. Onda bih taj novac u blistavu zlatnom papiru objesila na boino drvce. Zar ne bi bilo zgodno? NORA: Znam, znam, rasipnice, raspikue.

Ali ipak, Torvalde, uini kako te molim. A poslije u razmisliti to mi je najpotrebnije. Zar nije razborito tako. Je li? Ali znam, sve e potratiti za kuanstvo i za nepotrebne kojetarije, a meni e ostati da novac opet iznalazim.

Obuhvati je rukom 7. Moja je rasipnica tako slatka, ali joj treba hrpa novaca. Nevjerojatno kako su drage takve ptiice i kako su skupe ovjeku koji ih dri. NORA: Sram te bilo kako govori! Ja zaista tedim koliko god mogu. Ali ti uope ne moe tedjeti. NORA pjevui i tiho se smjeka, zadovoljna Hm, trebao bi znati, Torvalde, koliko izdataka imamo mi eve i vjeverice!

Upravo kao i tvoj otac. Uvijek hoe novaca, a kad do njih doe, odmah ti procure kroz prste. Naprosto ne zna na to su otili. I ne preostaje mi drugo nego da te volim takvu kakva jesi. To ti je u krvi. Da, da, Nora, to je nasljedno. NORA: Eh, kamo sree da sam naslijedila vie oevih osobina. Nego, ekaj, neto mi je na um palo NORA: Zbilja?

Pogledaj mi pravo u oi! NORA gledajui ga : Pa to? NORA: Ne, nisam. Kako to moe i pomisliti? NORA: Ne, nije. NORA prilazi stolu desno : Kako ti pada na um da me ljuti! I dala si mi rije. Prilazi joj. Samo ti skrivaj svoje male boine tajne, draga moja Nora. Ionako e veeras na vidjelo kad upalimo svjeice na boru. Ali nije ni potrebno. Samo se po sebi razumije da e veerati s nama. Uostalom, pozvat u ga kad danas navrati k nama. Naruio sam dobro vince. Nora, ne moe zamisliti 8. NORA: I ja! A tek djeca, Torvalde!

Zadovoljstvo, zar ne? NORA: Pa da, svakako! Htjela si nas iznenaditi. Bili su to najdosadniji dani u mom ivotu. NORA: Meni nije bilo dosadno. NORA: Opet me time bocka. A to sam mogla kad se u sobu uvukla maka i sve pokidala! Imala si najbolju namjeru, htjela si nas obradovati, a to je glavno Dobro je da smo preturili ona tuna vremena. NORA: Zaista! A i ti ne mora vie naprezati oi i muiti te drage ruice Kako je to lijepo!

Uzima ga pod ruku. A sada, Torvalde, da ti kaem kako sam zamislila da uredimo stan Na hodniku zvoni. Ah, zvoni! Malko sprema po sobi. Netko dolazi. Kud ba sada NORA: Neka izvoli. Helmer odlazi u svoju sobu. Helena uvodi gospou Linde posjetiteljka je u putnom kostimu, zatvara za njom vrata te odlazi.

NORA u glasu joj neodlunost : Dobar dan Onda odjednom Pa da! To si ti, Kristina! Jesi li zaista ti? NORA: Kristina! A ja te nisam mogla prepoznati! Pa kako bih i mogla Kako si se promijenila, Kristina!

NORA: Zar ima toliko to se nismo vidjele? Pa zaista, tako je. Da, minulih osam godina bilo je sretno vrijeme za me, vjeruj mi. A eto, i ti dola u grad. Po zimi i smrzavici prevalila si taj dugi put. Zaista hrabro! Ba lijepo. Ugodno emo se provesti, zaista. Ali skini taj ogrta!

Nije ti valjda hladno? Pomae joj Tako. Sjednimo sada pokraj pei. Tamo u naslonja, a ja u se ovdje ljuljati. Uzima je za ruku. Gle, sad ti je lice opet kao neko. Bilo je to samo u prvi tren Ono jest, malko si blijeda, Kristina NORA: Moda malo, ali sasvim, sasvim malo. Odjednom uuti te e zatim ozbiljno : Ah, ja nita ne mislim! Sjedim ovdje i klepeem! Draga, dobra Kristina, nemoj mi zamjeriti! NORA: Znam, itala sam u novinama. Vjeruj mi, Kristina, esto sam onda mislila na te i htjela da ti piem, ali se uvijek togod isprijeilo, pa sam odlagala.

Ah, sirotice, koliko si prepatila. Mu ti nije nita ostavio od ega bi mogla ivjeti. NORA: Ni djece. NORA: Dakle ba nita! NORA: Sasvim si sama. Kako li ti je teko! Ja imam troje slatke djece. Nisu ovdje, otila su s dadiljom u etnju. A sad treba da mi sve polako ispria NORA: Ne, ne, poni ti! Danas ne elim biti sebina. Danas hou misliti samo na te.

Ali jedno ti moram rei. Zna li kakva nas je velika srea stigla ovih dana? To je zaista velika Biti samo odvjetnik, to je vrlo nesigurno, pogotovu ako ovjek ne eli initi drugo nego samo ono to je ispravno i asno. A zna se, Torvald se nije nikad htio baviti sumnjivim poslovima, i ja se u tome sasvim slaem s njime. Vjeruj mi, tako se radujemo! S Novom godinom nastupa na novo mjesto i od tada e dobivati veliku plau i lijepu proviziju.

Moi emo ivjeti sasvim drugaije nego dosad Oh, Kristina, kako se osjeam olakanom i sretnom! Ba je lijepo kad ovjek ima mnogo novca i kad moe ivjeti hez briga! Zar nije? NORA: Ne samo koliko mu treba nego kad ima mnogo, mnogo novca!

Za kolskih dana bila si velika rasipnica. Prijeti prstom. Nora, Nora! Ali nisam tako lakoumna kako mislite. Dodue, nismo imali toliko da sam mogla rasipati. Oboje smo morali raditi. NORA: Da, laki runi rad: plela sam i vezla, i slino. Doda tie A radila sam i druge poslove. Zacijelo zna da je Torvald dao ostavku na dravnu slubu kad smo se vjenali? U njegovu odjelu nije bilo izgleda za napredovanje, a morao je zaraivati vie nego prije. Muio se prve godine da bijae strahota.

Morao je traiti nuzzaradu, moe misliti, i raditi od rana jutra do kasne veeri. Nije mogao izdrati pa je tako obolio da mu je ivot visio o niti. Lijenici rekoe da mora otii na jug. NORA: Jesmo. Nije bilo lako otputovati, vjeruj mi. Upravo nam se tada rodio Ivar. A mi smo morali otii, razumije se. Ah, bilo je to divno putovanje! I spasilo je Torvaldu ivot. Ali nas je stajalo pustih novaca, Kristina! NORA: Dvanaest stotina talira1. Mnogo je to novca.

NORA: Rei u ti: dobili smo novac od oca. Otac ti je, ini mi se, u to vrijeme umro. Zamisli, nisam ga mo gla obilaziti ni njegovati. Svaki dan sam ekala da mali Ivar doe na svijet. A morala sam se brinuti i za bolesnog Torvalda. Moj dragi, dobri otac! Nisam ga vidjela prije smrti, Kristina! To je najtei udarac koji sam doivjela otkad sam se udala. A onda ste otputovali u Italiju.

NORA: Da, poslije etiri tjedna. Imali smo novca, a lijenici su pourivali da krenemo. I tako smo nakon mjesec dana krenuli. NORA: Zdrav kao riba.

NORA: Kako? Nije doao bolesniku; to je na najbolji prijatelj i navrati se k nama svaki dan. Ne, Torvald 1 2. I djeca su zdrava i ila, a i ja. Poskoi i zapljee. Oh, Boe, Boe, Kristina, divno je ivjeti i biti sretan! Gle, sramota, opet sam sebina, govorim samo o seb i i o svojima! Sjeda na klupicu do Kristine i polai joj ruke na koljena. Ne smije se ljutiti na mene. Reci mi: je li istina da nisi voljela svoga mua? Zato si se onda za njega udala? A morala sam se brinuti i za svoja dva mlaa brata.

I zato ga nisam mogla odbiti. NORA: Da, da, sasvim pravo. On je u ono vrijeme bio imuan? Ali su poslovi bili nesigurni, Nora. Kad je umro, sve je otilo na bubanj, i nita nije ostalo. NORA: I onda? Najprije sam drala malu trgovinu, pa malu kolu, i sve tako. Posljednje tri godine bile su mi jedan dugi radni dan. No, sada je i tome kraj. Majci vie nisam potrebna, umrla je, jadnica. A ni brai, imaju slubu i mogu se sami uzdravati.

NORA: Sada ti je lake! Nemam nikoga kome bih posvetila ivot. Nemirno ustane. Zato nisam vie mogla izdrati u onoj zabiti. Ovdje u zacijelo lake nai ime u se zabaviti i zaokupiti svoje misli. Kad bi mi se posreilo da naem namjetenje A sada si i umorna. Bolje bi ti bilo otii gdjegod u kupke. NORA: Ah, oprosti mi. Kad si mi pripovijedala o sretnoj promjeni kod vas, ja sam se, vjeruj, vie radovala zbog sebe nego zbog tebe. NORA: Kako to? Ah, razumijem. Misli, Torvald bi mogao togod uiniti za te.

Lijepo u ja to urediti, smislit u neto zgodno te ga smotati. Oh, ba e mi biti drago da mogu togod uiniti za tebe. Pogotovu lijepo jer sama jo ne poznaje nevolje i teinu ivota. NORA: Ja! Ja da ne poznajem! Ba si dijete, Nora NORA zabacuje glavu i eta po sobi : Ne bi to smjela rei s takvom sigurnou. NORA: Ti si kao i drugi. Svi mislite da nisam ni za to ozbiljno NORA: I da nisam jo nita iskusila na ovome gadnom svijetu.

NORA: Kojeta Sve same sitnice. O krupnome nisam ti pripovijedala. Ponosna si to si tako dugo i teko radila za svoju majku. Ali je i istina: ponosna sam i radosna to sam majci mogla olakati stare dane. NORA: A ponosna si i na pomisao to si uinila za svoju brau.

NORA: I ja tako mislim. A sada da ti neto kaem, Kristina: i ja se mogu zbog neega ponositi i radovati. NORA: Pst! Govori tiho! Ni za to na svijetu ne smije to saznati, i nitko drugi osim tebe, Kristina!

NORA: Doi ovamo. Povue je da sjedne do nje na divan. Da nije toga bilo, izgubila bih Torvalda. NORA: Otac nam nije dao ni novia! Ja sam pribavila novac! Svu tu veliku svotu! NORA: etiri tisue i osam stotina kruna! Jesi li dobila na lutriji? NORA s prezirom : Na lutriji? Odbija od sebe takvu pomisao. Kako bi mi to bilo umijee? NORA pjevui i tajanstveno se smijei : Hm, tra-la-la! NORA: A zato ne bih? NORA zabacuje glavu : A kad je posrijedi ena koja se razumije u poslove, ena koja zna mudro postupati, onda NORA: Pa i ne treba.

Zar sam rekla da sam novac uzela na zajam? Mogla sam do njega doi i drugaije. Baci se ponovno na divan. Mogla sam ga dobiti od kojeg oboavatelja. Kad je netko privlaan kao to sam ja NORA uspravi se : Zar je nepromiljenost spasiti muu ivot?

NORA: Ali on nije smio nita znati! Boe dragi, zar zaista ne shvaa? Nije smio znati ni to kako je s njime. Samo su meni lijenici rekli da mu je ivot u opasnosti i da ga moe sp asiti jedino boravak na jugu. Misli da nisam najprije pokuala drugaije? Govorila sam mu kako bih voljela da putujem u inozemstvo kao i druge ene to putuju. Molila sam i plakala. Spominjala mu neka pomisli u kakvu sam stanju i predlagala da uzme zajam. Tada je naprosto pobjesnio.

Govorio je kako sam lakoumna i kako je njegova dunost, dunost kao mua, da ne popusti mojim udima i hirovima A ja rekoh u sebi moram te spasiti, pa sam nala izlaz NORA: Ne, nije, otac je ba tada umro. Kanila sam mu sve rei i Ali je bio tako bolestan NORA: Zaboga, kako moe takvo to i pomisliti! Njemu koji je u tome tako strog! Osim toga zar da kaem Torvaldu koji je tako muki ponosan kako bi za njega bilo muno i poniavajue saznati da mi togod duguje.

To bi tetilo naim odnosima! Na lijepi, sretni dom ne bi vie bio to je sad. NORA zamiljeno, napola se smijeei : Da, moda kasnije, poslije mnogo godina, kad ne budem vie lijepa kao sad.

Ne, nemoj se smijati. Hou da kaem: kad me Torvald ne bude vie volio kao sada; kad ne bude vie uivao u tome da pleem oko njega, da se preodijevam i cvrkuem. Bit e tada dobro da imam togod u rezervi Prekida se. Ah, kojeta! To vrijeme nee nikada doi No, to veli na moju veliku tajnu, Kristina?

Zar to nije nita? Moe mi vjerovati, to mi je zadalo mnogo briga. Nije mi bilo lako kad sam morala na vrijeme udovoljavati obvezama. Valja ti znati, u poslovnom svijetu postoji neto to se zove otplata i kamate, a novac je uvijek uasno teko namaknuti. Zato sam morala tedjeti, malo ovdje, malo ondje, gdje sam samo stigla, razumije.

Od kuanstva nisam mogla, trebalo je da se Torvald dobro hrani. Ni djecu nisam mogla pustiti da budu jadno odjevena: to sam za njih dobivala, sve sam na njih i troila. Slatki moji maliani! NORA: Jasno. Uostalom, bila je to moja stvar.

Kad bi mi Torvald dao za haljine i drugo, nikad nisam utroila vie od polovice; kupovala sam uvijek to je bilo najjednosiavnije i najjeftinije. Sva srea to mi sve dobro pristaje, tako da Torvald nije nita opaao. Ali mi je ponekad, Kristina, bilo vrlo teko: tako je ugodno kad se ena lijepo odijeva, zar nije?

NORA: A onda sam nala i druge izvore prihoda. Prole sam zime imala sree te sam prepisivala, posao plaen po arku. Tako sam se zakljuavala u sobu i pisala do kasno u no. Ah, bila sam koji put tako umorna, tako umorna. Ali mi je unato svemu tome bilo vrlo ugodno tako raditi i zasluivati novac. B ilo mi je NORA: Ne umijem ti rei ba tono. Zna, u ovakvim poslovima vrlo je teko znati na emu si.

Znam samo toliko da sam dala sve to sam mogla skupiti. Smijei se. Sjedila bih tako ovdje i zamiljala kako se u mene zaljubio stari bogati gospodin Kakav gospodin? NORA: Ah, kojeta! I da je umro, a kad su otvorili njegovu oporuku, u njoj pie velikim slovima: Sav moj novac odmah i u gotovu isplatiti dragoj gospoi Nori Helmer.

NORA: Boe dragi, zar ne shvaa Taj stari gospodin ne postoji. Samo sam zamiljala tako kad nisam znala gdje da smognem novac. No, manimo se njega.

Taj dosadni starac, to je do mene, moe i dalje ivjeti. Nije mi stalo ni do njega, ni do njegove oporuke, sada sam osloboena svih briga.

Naglo ustane. Oh, Boe, Kristina, kako je divna pomisao biti bez briga! Igrati se s djecom i skakati s njima; imati u ku i sve ukusno, udobno i fino, ba kao to Torvald eli. A onda, eto nam domala i proljea s jasnim modrim nebom. Moda poemo i na manji put, te moda ponovno ugledam more.

Ah, da, lijepo je ivjeti i biti sretan! U predsoblju uje se zvono. Moda e biti najbolje da odem. NORA: Ne, ne, ostani samo. Ne oekujem nikoga. Zacijelo netko trai Torvalda. NORA: S direktorom banke, mislite. Kod njega je gospodin doktor, pa ne znam NORA: Tko je taj gospodin? Helena izlazi. Gospoa Linde lecne se i malko povue, a zatim se okrene prozoru. NORA prilazi mu za korak, u napetosti, upola glasa : Vi?

O emu elite razgovarati s mojim muem? Imam jedno malo mjesto u Dionikoj banci, a va e mu sada, kako ujem, biti na ef NORA: Dakle, posrijedi su NORA: Budite onda ljubazni pa izvolite tamo, u njegovu sobu.

Krogstad pozdravi i odlazi. Nora se s njime pozdravlja ravnoduno, zatvara vrata te prilazi pei da vidi vatru. NORA: Zar ga poznaje? Pa kakve to crvene obraze imate? Djeca cijelo vrijeme neprestano razgovaraju s njom Jeste li se dobro zabavljali?

Pa to je divno! Daj mi je malo, Ana-Mari! Moju slatku, malu lutkicu! I grudvali ste se? Pusti samo, to mi je zadovoljstvo. Dadilja odlazi u sobu lijevo.

Tjerao vas je neki veliki pas? Ali nije vas ugrizao? Ne, takve male lijepe lutkice, psi ne ujedaju. Ne gledaj pakete, Ivore! E, kad bi vi znali! Je li? Neka se Bob prvi sakrije. Ona i djeca se igraju uz vrisku i smijeh po sobi i susjednoj prostoriji lijevo. Najzad se Nora sakrije pod sto. Burno klicanje. Nova vriska. NORA: Tako NORA: Sa? NORA: Danas Danas ja apsolutno ne mogu Valjda imate trenutak vremena? NORA: O, da, sigurno, vremena imam, iako NORA: Od jutros. NORA: Da, jeste.

Ali ja ne razumijem NORA: To znam. To sam i mislio. Eto, sad znate. NORA: Svakako. NORA: Ali ja vas uvjeravam NORA: To niste smjeli tako shvatiti. NORA: Tako i izgleda. Do njih mi je najmanje stalo. No, da Ali od tog trenutka meni su najedanput sva vrata bila zatvorena. Ali ja imam sredstva da vas prisilim.

NORA: To bi bilo sramno od vas. Da sazna od vas? NORA: Nisam znala nikog drugog. NORA: Pa i nabavili ste mi NORA: I koju sam ja potpisala.

NORA: Morao? Pa on ih jeste potpisao. Zar nije bilo tako? Onda sam vam isplatio iznos. NORA: Pa da. NORA: Da, bilo je. Datum, mislim. NORA: Tata je umro Za to sam se raspitao. I zato sebi nikako ne mogu da objasnim Vadi neki papir Ja ne znam Ne razumijem NORA: Na to se nikako nisam miogla obazirati.

Vi me se apsolutno niste ticali. NORA: Vi? NORA: Ne vjerurjem u to ni sada ni nikada! Ali, zar ne, u poslove U redu. Tako glupa ipak nisam. NORA: Da, da, znam.

Ali nemojte nikome govoriti o strancu. NORA: Ne, ne, sada ne. NORA: Da, ali sad ne mogu! Idite, idite, moja draga, slatka djeco. Ona ih s mnogo ljubavi gura u susjednu sobu, zatvara vrata i sjeda na sofu; uzima vez i uradi nekoliko uboda iglom, pa opet zastane Ne! NORA: Tamo usred sobe. Besmislica, besmislica, besmislica! Sve je u najboljem redu. Je li ko bio ovdje? NORA: Ovdje? Zar te nije i to zamolio? NORA: Neistinu?

Hvata je oko struka Zar ne mora tako biti? NORA: Kakvi su to papiri? NORA: Niko nema tako fini ukus kao ti. Jako bih voljela da lijepo izgledam na kostimiranom balu.

NORA: Ah, to je divno od tebe. Pauza Kako su lijepi ovi crveni cjetovi NORA: Ne NORA: Kaznom? NORA: Jesi li siguran u to? To je svakom pravniku vrlo dobro poznato. Ruku ovamo! No, no. Daj mi ruku! Tako je u redu. A ja imam tako mnogo da radim. A moram razmislim i o tvojoj maski. NORA: Ne, ne, ne! Ne mogu meni! Ostani ti kod njih, Ana-Mari. Da im trujem dom! Prazno je.

Hoda kroz sobu Ah, besmislica! On to nije mislio ozbiljino! Pa ja imam troje male djece. NORA: Lijepo. Stavite je na sto. Samo malo strpljenja! NORA: Da, ali da li si to htjela? Pisala mi je kad je bila na krizmi, i poslije kad se udala. Ti si mi bila tako dobra majka, kad sam bila mala! Ah, besmislice, besmislice, besmislice! Otvara kartonsku kutiju Idi tamo njima.

Sad moram Ah, besmislica. Ne treba da mislim na to. Pa lijepe rukavice. Lijepe rukavice. Samo mirno! Nema nikog drugog napolju?

Sjednimo na sofu. Evo, tu je kostim. Samo se rub na nekoliko mjesta isparao. NORA: O, kako je to lijepo od tebe.

Uostalom, on ima neku vrlo opasnu bolest. Pa on je Torvaldov najbolji prijatelj iz mladosti. Mislim, dijeli li rado ljudima komplimente? Kako ti je to palo na pamet? Kako je mogao onda gospodin doktor Rank?

Onda sam to, naravno, prestala. NORA: Nikog. NORA: Ja te apsolutno ne razumijem. NORA: Jesi li ti pri sebi? Ne mogu da vjerujem, ne mogu da zamislim, da bi moglo biti potrebno. Ali sam sasvim sigurna: ako bih govorila s doktorom NORA: Besmislica! NORA: Zar se to vidi na meni? NORA prilazi joj : Krisitina! Neka ti Ana-Mari pomogne. NORA: Na sjajnu zamisao! Pokazuje joj papire Pogledaj ovamo, bio sam u banci.

NORA: Vjeverica bi ti skakutala i zabavljala te kad bi ti bio dobar i popustljiv. NORA: To je beskrajno lijepo od tebe. Zbog tebe samog. Da, dabome. Sjeti se samo kako su o tati zli ljudi pisali po novinama i kako su ga grozno klevetali. Ali ja jesam. Zbog toga te tako uporno molim. Vjeruj mi, uskoro bih morao osjetiti posljedice! NORA: A to je? Ali on je moj poznanik iz mladosti. Moram ti otvoreno priznati: mi govorimo ti jedan drugom.

I upravo zato Vidi, molim te! Ali brzo! Adresa je napisana. Evo novac. Odlazi s pismom. NORA bez daha : Tarvalde, kakvo je bio to pismo? NORA: Da, prekasno. Da, jeste! Zagrli je Tako mora biti, moja ljubljena Noro. Tako kako i treba da bude. Miluje je Jesi li sada zadovoljna? Ne - to ne - nikada! Sve, samo to ne! Ali nemojte ulaziti kod Torvailda, jer mislim da je zauzet. RANK: A vi? RANK: Hvala vam.

RANK: Nego o kome? NORA: Ali, doktore Ni pod kakvim uslovima. NORA: Ne, danas ste stvarno neukusni. Ima li u tame pravde? A ipak, nad svakom porodicom lebdi neka vrsta takve neumoljive odmazde.

Veselo, veselo! Je li tako? RANK: Da, i gljive. NORA: I gljive. Sve ukusne stvari napadaju kosti. NORA stavi ruke na njegova ramena : Dragi, dragi doktore, vi ne smijete umrijeti i ostaviti mene i Torvalda! Brzo budu zaboravljeni oni kojih nema. RANK: Stvaraju se nove veze i onda NORA: Ko stvara nove veze? RANK: Naravno da jesam. NORA: Pst, ne govorite tako glasno. Ona je tu unutra. RANK: I danas opet? Eto vidite!

NORA: Samo da mi napravi kostim. Sjeda na sofu Budite dobri, doktore. NORA: Pogledajte ovamo. Zar nisu divne? RANK: Hm Zar mislite da mi ne pristaju? RANK: O tome ja ne mogu imati tako jasnu predstavu. NORA pogleda ga za trenutak : Fuj, stidite se!

Vi ostajete s nama! NORA: A kad bih vas ja zamolila za? NORA: Za jedan velilki dokaz prijateljstva RANK: Da, da! NORA: Ne, ja mislim na jednu ogromno veliku uslugu RANK: Pa dobro, recite mi.

NORA: Ne, ne mogu, doktore. Ali recite mi. Zar nemate povjerenja u mene? Vi ste moj najvjerniji i najbolji prijatelj, to ja dobro znam.

RANK saginje se prema njoj : Noro, mislite li da je on jedini koji bi NORA lagano ustukne : Koji bi RANK: Zakleo sam se da ovo morate saznati prije moga kraja. Da, Noro, sada eto znate. RANK pravi joj mjesta, ali ostaje da sjedi : Noro NORA na vratima predsoblja : Helena, donesite lampu.

RANK ustaje : To da sam vas isto tako odano volio kao i onaj drugi? Zar je to bilo odvratno? To nikako nije bilo potrebno. Zar ste vi znali? Da, to je uv- reda! Tako mora biti, moja ljubljena Nora. Tako kako i treba. Miluje je. Jesi li sada zadovoljna? Okrene se na vratima. Ne, to ne! Nikada, nikada ne! Sve, ali to ne! NORA: Dobar dan, doktore. Prepoznala sam vas po zvonjenju. RANK: Hvala. RANK: No da. RANK: O kome bih drugom? Posljednjih dana poduzeo sam generalni pregled svoga unutarnjeg stanja.

NORA: Ne budite grozni! RANK: Ta pripovijest i jest grozna. NORA: Ali doktore NORA: Ne, danas ste uistinu neukusni. A ja bih vas tako rado vidjela dobre volje! Gdje je tu pravda? A ipak, ovako ili onako iznad svake obitelji visi neka takva neumoljiva odmazda. Veselja, veselja malo! RANK: Da, i na jelen-gljive. NORA: I na jelen-gljive. I, ako se ne varam, na ostrige. RANK: I na ostrige, razumije se, i na ostrige. RANK: V i ste se smijali. Zbog Torvalda, zbog mene nemojte umrijeti! NORA gleda ga u strahu : Mislite?

RANK: Sklapaju se nove veze, i onda RANK: Vi NORA: Aha! Pa niste valjda ljubomorni na sirotu Kristinu? RANK: Pa i jesam. NORA: Pst! Ne govorite tako glasno. Ona je unutra. RANK: I danas opet? No, eto vidite! NORA: Samo da popravi moj kostim. Sjeda na sofu. Da, naravno, i za Torvalda — to se razumije.

Uzima razne stvari iz kutije. NORA: Pogledajte malo ovamo. Zar nisu prekrasne? Sada je ovdje tako tamno. Ali sutra! Ne, ne, ne; vi smijete vidjeti samo stopalo.

RANK: Hm RANK: Nemam dostatan uvid. Tako, evo vam za to! Ponovno ih spremi. Vi ostajete tu! RANK kao prije NORA: A kad bih vas ja sad zamolila za Ali, ne RANK: Recite, recite!

NORA: Ja mislim na jednu jako veliku uslugu. NORA: Ne mogu, doktore. Vi ste moj najvjerniji i najbolji prijatelj, to ja dobro znam. Vi znate kako jako, kako neopisivo me Torvald voli. RANK nagne se k njoj : Nora, zar mislite da je on jedini koji NORA lagano se trgne : Koji? RANK: Zakleo sam se da vi to morate saznati prije nego zauvijek odem. Da, Nora, sada znate. NORA na vratima predsoblja : Helena, donesi svjetiljku. Ah, dragi doktore, to je bilo od vas uistinu neumjesno. To da je neumjesno?

Zar ste vi znali? A prije je bilo sve tako lijepo! A sada govorite. RANK: Molim vas. RANK: Ipak, ipak! Posve sigurno. Sjedne u stolicu za ljulja- nje, pogleda ga i nasmije se. Vi ste uistinu vrlo ljubazan gospodin, dragi moj doktore! Stidite li se sada, na svjetlu? NORA: Ne, to ne smijete! RANK: A vi? RANK: To me je upravo i zavelo na krivi trag. Vi ste za mene zagonetka. RANK: Da. RANK: Aha. Ja sam dakle n j i h zamijenio!

NORA pogleda posjetnicu : Ah! RANK: Kako? Pa on je tu. NORA: Ah da! RANK: Aha, to je dakle ta velika tajna! Odlazi u Helmerovu sobu. NORA: Pusti ga onda ovamo, ali tiho. NORA: Dolazi ono najgore. Dolazi usprkos svemu. To se ne smije dogoditi! Borila sam se za vas do krajnjih granica, ali uzalud. Mislio sam cijeloga dana na vas. Pomislite na moju malu djecu. Uostalom, to je sada posve svejedno! NORA: Ne? Znala sam! NORA: Ne, ne odmah.

NORA: Da, spremam se. NORA: Da, namjeravam. NORA: Odakle vi znate? NORA: Odakle vi znate da se ja bavim takvim mislima? I ja sam tako mislio. NORA tiho : Ni ja. Ni vi nemate hrabrosti — ni vi! NORA: Ne. Poderite ga! NORA: Ah, ja ne mislim na novac koji vam dugujem.

Sad su me izbacili i ja se ne zadovoljavam da me se opet primi, iz milosti. Poznam ja njega. NORA: Sad imam hrabrosti za to. U hladnu i kao smola crnu vodu? I osim toga, kakve bi to imalo svrhe? Ode kroz predsoblje. Nije ostavio pismo.

Ah, ne, ne. Ne silazi niza stube. Predomislio se! Pismo je unutra! Torvalde, Torvalde, sada smo potpuno izgubljeni! Krogstad ti je posudio novac! Ja sam krivotvorila potpis. NORA: Ako poludim NORA: Kad bi netko onda htio na sebe sve uzeti Ne zaboravi to. Ali ja sve to ne razumijem. NORA: Pa kako bi i mogla to razumjeti! NORA: Ne idi! NORA: On? Posegne u torbu. Tu je njegova posjetnica. Ali pismo, pismo!

Ne boj se. Metnula si zasun na vrata. NORA: Da, da, probam. Mi smo potpuno izgubljeni. NORA: Jedini! Budi za to vrijeme kod njega. Odlazi brzo kroz predsoblje. Na vratima. Ah, tako se bojim. Ni jednoga po- teza perom! Molim te, Torvalde! Ali da! NORA: Torvalde, molim te. NORA za klavirom, udari prve taktove tarantele.

Sjed- ni za klavir i sviraj, dragi Torvalde, ispravljaj me. Sjedne za klavir. Rank stoji uz klavir iza Helmera i sve to promatra. NORA: To tako ide! RANK: Daj da ja sviram. RANK sjedne za klavir i svira. NORA: Tako je! Pa to je prava ludost. Rank prestane svirati i Nora najednom stane. To ne bih nikada ni pomislio. NORA: O da, i to! NORA: Ja ne znam. Veliko slavlje! Vikne kroz vrata. Budi opet moja draga, mala ptica pjevica kao i uvijek!

Ali sada idi. Obojica odlaze nadesno. NORA: No? Ostavila sam mu pisamce. NORA: To nisi trebala. Nora zastane trenutak kao da se pribire, a zatim pogleda na svoj sat. Pet sati. Na stolu gori svjetiljka. Vrata od pred- soblja su otvorena. Ah, evo ga! Nema nikoga. Moja soba nema poseban ulaz. Ovdje nema nikoga. Posluga spava, a Helmerovi su gore na plesu. Mislite da mi je bilo lako?

I sve zbog Tvoji su izgledi onda bili nikakvi. Pogledajte me: ja sam brodo- lomac, ja se utapam! Ali sada Djelima valjda vjerujete. Sjedim tu kao brodolomac na splavi Zar se ne bismo mogli pomagati? Sad sam potpuno sama Raditi samo za sebe, gdje je tu zadovoljstvo? Da, vidim to na tebi. Ti bi imala hrabrosti Mi trebamo jedno drugom. Nils, ja ti vjerujem — onom kakav stvarno jesi. Ali, zaboravio sam Idi sad! Sve nam je uzalud. Budi is- krena, nije li tako?

Helmer m o r a doznati istinu. Da, kakav preokret! Ah, tu su. Ta-ko, a sada u sobu. Nije li malo kasno? Tako sam silno htjela vidjeti Noru u njenom kostimu.

Vjerujete li da sam gotovo morao upotrijebiti silu da je odvedem. Ali svejedno — ona je dobila pljesak, buran pljesak. Da oslabi taj dojam? To i njoj stalno govorim. Odbaci domino na stolac i otvori vrata svoje sobe. Tu je mrak! Ah da, razumije se. NORA: I? NORA gotovo bez glasa : Znala sam. Helmer opet ulazi u sobu. Skoro sam ga zaboravila.

Nemoj se dalje tvrdoglaviti. Helmer je otprati do vrata. Ja bih vas rado NORA: Torvalde, ti si sigurno umoran. NORA: Nisi ni pospan? NORA: Vrlo sam umorna.

Idem odmah u krevet. Bio sam dakle potpuno u pravu kad sam te natjerao da odemo. NORA: Ah, ti si uvijek u pravu. Jedva da sam s njim i progovorila.

O ti, zavodnice Da ne gledam svu tu krasotu koja pripada meni, samo meni. Posve i samo, samo meni! Sada odlaze gosti. Sasvim tiho NORA: Nadam se. Nitko, nitko za to ne zna NORA: Znam da su sve tvoje misli uz mene. Daj mi mira. Samo trenutak! Ah da, ove drage i mile prostorije. Vi to tu imate i lijepo i udobno. RANK: Naravno. Vino je bilo izvrsno RANK: I ti si primijetio?

Upravo nevjerojatno koliko sam ga potamanio! RANK: Zaista? NORA: Brzo mu udara u glavu. RANK: To svakako! NORA: Rezultat je dakle bio dobar? NORA: Doktore, zar vi toliko volite krabuljne plesove? RANK: Da, a osobito kad ima mnogo lijepih kostima RANK: Nas dvoje? Helmer, daj mi jednu cigaru, jednu od onih tvojih havana.

RANK: Hvala lijepa. NORA: Lijepo spavajte, doktore! RANK: Vama? I, hvala na vatri. On im se nakloni i ode. Posve je pun. Netko je dirao bravu. NORA: Bravu? Ali tko? Ne mogu vjerovati da bi posluga Slomljena ukosnica! Nora, to je jedna od tvojih. Hm, hm Helena, ugasite svjetiljku na ulazu. On se vrati u sobu i zatvori vrata od predsoblja. NORA: Od doktora? Mora da ih je ubacio na odlasku.

Kakva jeziva ideja! Upravo kao da najavljuje svoju vlastitu smrt. NORA: Pa i najavljuje. Tim se posjetnicama od nas oprostio. Ali tako br- zo I sad se skriva kao ranjena zvijer. Za njega sigurno.